3D vizualizacija koristi se za stvaranje digitalnih trodimenzionalnih prikaza objekata, prostora i scena. Da bi se razumio cijeli proces, nužno je poznavati osnovne termine i tehnike koje definiraju svaki korak u izradi vizualnih sadržaja. Ovaj tekst donosi jasno objašnjenje ključnih pojmova koji se susreću u svijetu 3D vizualizacije.
3D modeliranje
3D modeliranje predstavlja proces kreiranja digitalnih objekata u trodimenzionalnom prostoru pomoću specijaliziranih računalnih programa. Temeljni cilj modeliranja je oblikovanje oblika koji će se kasnije koristiti u vizualizacijama. Poligonalno modeliranje oslanja se na povezivanje ravnih površina – poligona – kako bi definirao strukturu modela, što je najčešći pristup u industriji zbog jednostavnosti i efikasnosti. NURBS modeliranje koristi matematičke krivulje i površine za izradu glatkih i zakrivljenih oblika, često u primjeni kada je potrebna visoka preciznost poput industrijskog dizajna. Sculpting tehnika omogućava oblikovanje modela na način koji podsjeća na rad s glinom, što daje mogućnost stvaranja detaljnih i prirodnih formi, najčešće korištenih u kreiranju likova i organskih objekata.
Teksturiranje
Teksturiranje je proces dodavanja vizualnih detalja površinama 3D modela kako bi se postigao uvjerljiv izgled različitih materijala. To podrazumijeva primjenu dvodimenzionalnih slika ili uzoraka, koje simuliraju karakteristike poput boje, sjaja i hrapavosti. UV mapiranje je metoda kojom se 3D površina „razvija“ na ravnu, dvodimenzionalnu podlogu, što omogućuje precizno postavljanje tekstura. PBR (Physically Based Rendering) predstavlja suvremeni pristup teksturiranju koji koristi fizički točne podatke o interakciji svjetlosti s materijalima, čime se postiže visok stupanj realizma u prikazu površina.
Osvjetljenje
Osvjetljenje je ključni element koji definira dojam i atmosferu 3D scene. Svjetlosni izvori mogu biti različitih tipova i svojstava, a njihova pravilna konfiguracija oblikuje percepciju prostora i materijala. Ambientna svjetlost pruža osnovnu, ravnomjernu rasvjetu koja ublažava sjene i daje osnovni ton sceni. Direktna svjetlost dolazi iz određenog izvora, poput sunca ili lampe, i stvara izražene sjene te naglašava oblike. Refleksije su svjetlosni odrazi na površinama, važni za dočaravanje materijala kao što su metal ili staklo, dok refrakcije predstavljaju lom svjetlosti kroz prozirne materijale, dodajući složenost i realizam prikazu.
Kamere
U 3D prostoru kamera definira točku iz koje promatramo scenu i oblikuje način prikaza. Ključni aspekti kamere uključuju polje gledanja (Field of View) koje određuje širinu vidnog kuta i time utječe na percepciju prostora. Dubina polja (Depth of Field) simulira način na koji ljudsko oko fokusira određene dijelove scene, stvarajući efekt zamućenja u prednjem ili pozadinskom planu. Pravilno postavljanje kamere omogućuje kontrolu nad kompozicijom i vizualnim naglascima u finalnoj slici.
Renderiranje
Renderiranje je proces pretvaranja trodimenzionalnih podataka u konačne dvodimenzionalne slike ili animacije. Ovaj postupak uključuje izračunavanje svjetlosti, sjena, tekstura i efekata u sceni. Ray tracing tehnika koristi simulaciju stvarnog ponašanja svjetlosti, uključujući refleksije i refrakcije, što rezultira vrlo realističnim prikazima. Rasterizacija je brža, ali manje detaljna metoda koja se koristi u aplikacijama gdje je potreban prikaz u stvarnom vremenu, primjerice u video igrama. Kvaliteta renderiranja direktno utječe na vizualni dojam i trajanje izrade projekata.
Animacija
Animacija u 3D vizualizaciji odnosi se na stvaranje pokreta objekata, kamera ili efekata tijekom vremena. Keyframe animacija temelji se na definiranju ključnih položaja ili stanja u određenim trenucima, dok se međupoložaji izračunavaju automatski. Proceduralna animacija koristi algoritamske metode za generiranje pokreta, što je korisno u simulaciji složenih pojava poput vjetra, vode ili mase objekata. Animacije pridonose dinamičnosti i jasnoći prikaza složenih procesa ili koncepta.
Postprodukcija
Postprodukcija označava sve radnje koje se provode nakon renderiranja s ciljem dorade i poboljšanja vizualnog materijala. To uključuje spajanje različitih slojeva slike (kompoziting), korekciju boja i primjenu dodatnih efekata. Color grading se koristi za usklađivanje tonova i stvaranje željenog dojma, bilo da se radi o realističnom ili umjetničkom izričaju. Postprodukcija je ključna za finalni izgled i profesionalnost svake 3D vizualizacije.